Krajem prošle godine tek je napunio 20. Tek izišao iz teenagerske dobi, osječki gimnastičar Andrej Korosteljev već je napravio vrhunske rezultate na međunarodnoj sceni kakvima se može pohvaliti tek mali broj osječkih sportaša.

U Montpellieru je bio “supotpisnik” jednog od najljepših dana osječkog sporta, kada je zajedno sa starijim gimnastičkim kolegama i sugrađanima Robertom Seligmanom i Tomislavom Markovićem isti dan ostvario plasman u finale Europskog prvenstva. Andrej je tada “ispisao povijest” jer je bio prvi Hrvat koji je na Europskom prvenstvu na jednoj spravi u kvalifikacijama dobio najveću ocjenu. No, u finalu na parteru zauzeo je osmo mjesto, što je, premda u godinama kada bi vjerojatno mnogi bili ljutiti na cijeli svijet, vrlo zrelo prihvatio.

- Taj Montpellier i nastup u kvalifikacijama dosad mi je definitivno najveće sportsko dostignuće. Imao sam najbolju ocjenu premda sam imao “penal” od jedne desetinke. U finalu samo da sam odradio bez pada, vjerojatno bih danas pričao kao europski prvak ili bar osvajač medalje. Zašto sam to mirno prihvatio? Ovo je sport, samo te takve stvari u kojima ne bude baš onakav kako si želio ili zamislio tjeraju da još više radiš - pričao je Korosteljev, koji je jedan od onih mladih osječkih sportaša koji je opravdao dodijeljeni “Trofej Kuna”, koji Zajednica športskih udruga Osijeka dodjeljuje perspektivnim sportašima.

Zato kada je primao nagradu Sokol bio je odlično raspoložen. Na pozornicu HNK skočio je jednako sigurno kao na parteru.

- I ovakve nagrade smatram velikim sportskim dostignućima. Možda je to pokazatelj da me ubuduće čekaju i još veće nagrade.

Da, doista, u ovom trenutku, kladioničarski rečeno, na Korosteljeva je jedan od “nižih koeficijenata” da će dobiti jednog dana nagradu za Sportaša godine, bar u konkurenciji sportaša koji u svojim vitrinama nemaju još tu nagradu.

Dotada, zadovoljit će se i Sokolom, za kojeg zasluge pripadaju i trenerima Nenadu i Saši Solaru, posebice mlađem Saši. Naime, kao jedan od kriterija za kandidaturu istaknut je i element koji je u Svjetskoj gimnastičkoj federaciji priznat pod nazivom “korosteljev”.

- Ako je Montpellier bio najveće sportsko dostignuće, izvesti vlastiti element smatram bezvremenskim dostignućem, čiji ću značaj tek shvatiti u godinama koje dolaze. A sve se dogodilo slučajno. Na jednom treningu sve se nešto čudno događalo, znate kada baš ne ide sve po planovima. Dogodio se jedan krivi skok, previše sam zarotirao, pa je treneru Saši Solaru palo na pamet pokušati izvesti jedan drugi skok koji je bio osnova za novi element.

Koji je, nevjerojatne li simbolike, izveo baš u svom rodnom gradu na Grand prix Žito Challenge cupu.

- Da, kao da je netko od gore tako htio. To ljeto spremao sam se za Univerzijadu u Južnoj Koreji i stvarno sam bio u vrhunskoj formi, mjesec dana prije Univerzijade radio sam element bez pogreške, ali ga na natjecanju nisam uspio, što samo dokazuje kako nikada ne treba smatrati da si sto posto spreman. Eto, ispalo je možda još bolje, da ga prvi put napravim u Osijeku.

Neće Andrej dugo živjeti s prošlogodišnjim sjećanjima. Nova sezona samo što nije započela. Već predstojeći vikend u Bakuu je prvi Challenge cup sezone.

- Cilj je ove godine Europsko prvenstvo u Bernu. Nova prigoda za novo finale i borbu za medalju. Za to trebam svaki dan marljivo raditi da vježba bude što čistija. A za to će mi sigurno pomoći i nastupi na Svjetskim kupovima.

Mlad je pa je jasno da iz njega još progovara neozbiljni 20-godišnjak. Tako je jedva suzbio smijeh kada je nakon nagrade Sokol davao izjavu za medije. Kolege s televizije imale su problema montirati njegovu izjavu isprekidanu smijehom. No, zato je u sportu ipak to već sada jedan ozbiljan momak koji zna što hoće. Svjestan kako je pred njim još puno posla.

- Nije lako ostati u vrhunskom sportu. Moraš se boriti s ogromnim stresom i pritiskom. U tom pogledu imam jednu filozofiju koju često ponavljam, a na kojoj mogu zahvaliti mojim trenerima i mojim roditeljima što me na takav način usmjeravaju kroz život. Mislim da prije svega i uvijek moraš ostati normalan i dobar čovjek. Ostaneš li takav, bit ćeš onda i dobar sportaš - prilično zrelo za jednog ipak neozbiljnog 20-godišnjaka zaključio je Korosteljev.