BiH
275

Lejlina i Pedrova životna priča kao iz filma: Za pravu ljubav ni 10.000 km nije prepreka

Piše: Adisa Pobrić
Brazilac Pedro Rodrigues je 2011. godine kao klinički psiholog bio na specijalizaciji u Sjedinjenim Američkim Državama kada je na jednom prijemu, koji je organizovao State Department, upoznao Sarajku Lejlu Kapetanović. Danas Lejla i Pedro žive u Sarajevu dok se bliži prva godišnjica njihovog braka, a njihovu sreću remeti jedino činjenica da Pedro, iako stručnjak sa dugogodišnjim iskustvom u veoma važnoj i deficitarnoj oblasti, u Bosni i Hercegovini ne uspijeva pronaći posao.
Lejla i Pedro u sarajevskom parku (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Lejla i Pedro u sarajevskom parku (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)

Sa ovim vedrim i zaljubljenim parom razgovarali smo o načinu na koji su se u dalekoj zemlji zbližili, uspijevajući održati kontakt godinama nakon što se Pedro vratio u Rio de Janeiro, a Lejla u Sarajevo, te odluci da se više nikada ne razdvoje, ma gdje ih život odveo.

"Upoznali smo se u Americi gdje smo oboje bili stipendisti američke vlade na prestižnom programu Fulbright Hubert H. Humphrey, koji ima za cilj omogućavanje jednogodišnjeg profesionalnog usavršavanja u SAD-u uz kombinaciju akademskog i praktičnog iskustva kroz promociju međukulturalne saradnje", objašnjava Lejla.

Lejla u SAD-u 2011 (Foto: Privatni album)
Lejla u SAD-u 2011 (Foto: Privatni album)
Ona je bila na specijalizaciji iz oblasti odnosa s javnošću i digitalnih medija na Walter Cronkite School of Journalism and Mass Communication, a Pedro na Virginia Commonwealth University, odnosno Institutu za studije o alkoholizmu i drogi, gdje je stekao licencu za certificiranog specijalistu u oblasti prevencije zloupotreba droga, a specijalizirao se za racionalno-emocionalno-bihejvioralnu (REBT) terapiju i motivacione tehnike intervjua.

Jedno drugom podrška i snaga

Njihov susret dogodio se u Washington DC-u na Global Leadership Forumu i uprkos tome što dolaze iz potpuno različitih dijelova svijeta, jedno drugom su bili velika podrška.

"Naš boravak u Americi, uz udaljenost od svoje zemlje, porodice i prijatelja, nas je na neki način zbližio jer smo bili usmjereni jedno na drugo dok smo prolazili kroz svakodnevne izazove: od jezičke barijere preko potpuno drugačijeg načina funkcioniranja sistema, različitih kultura... U tom periodu bili smo jedno drugom ogromna podrška različitosti bez koje danas ne bismo bili gdje jesmo", slažu se Lejla i Pedro.

Lejla i Pedro danas (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Lejla i Pedro danas (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)

Posljednja dva mjeseca programa proveli su skupa u New Yorku, gdje je Lejla radila u Edelmanu, jednoj od najboljih svjetskih PR agencija, a Pedro na tamošnjem Institutu za borbu protiv ovisnosti.

"Kada je došao kraj programa, oboje smo znali da je to trenutak za rastanak. Protekao je bez puno obećanja jer smo oboje bili svjesni da nas dijeli 10.000 kilometara, ali sa namjerom i vizijom da želimo ostati zajedno, u čemu su nam pomogli internet i savremene tehnologije", priča Lejla.

U naredne 2,5 godine nije prošao ni dan da nisu razgovarali.

"Ljeti je to bio veliki izazov, uzevši u obzir vremensku razliku od pet sati, koja nije bila praktična kada oboje radimo, dok je zimi bilo lakše - samo tri sata", prisjećaju se uz smijeh.

"Ono što imamo vrijedno je svakog truda"

Oboje su se vratili svakodnevnim poslovima, Pedro kao supervizor u bolnici u Riju i koordinator u općini sa 250.000 stanovnika, paralelno uz privatnu praksu, a Lejla prvo kao konsultantica za komunikacije na projektu Delegacije Evropske unije u BiH, a potom i kao PR menadžerica u poznatoj marketinškoj agenciji Via Media.

Navijanje u paru (Foto: Privatni album)
Navijanje u paru (Foto: Privatni album)

"Nekada su naši razgovori putem Skypea, Vibera ili Facebooka trajali i po pet sati. Bio je to veliki izazov, posebno kad oboje imate mnogobrojne obaveze, a morate se posvetiti i porodici i prijateljima. Ali, u svakom slučaju, 10.000 kilometara nije bilo prepreka. Uspjeli smo jer smo oboje znali da je ono što imamo vrijedno svega", ističe Pedro.

Optimistično gledajući u budućnost tražili su rješenje kako da budu skupa, a onda je 9. juna 2014. godine Pedro sletio na sarajevski aerodrom.

I dok je njegova zemlja bila u centru pažnje zbog Svjetskog fudbalskog prvenstva, Pedro je navijao ispred TV ekrana u Sarajevu u zagrljaju djevojke za koju bi učinio sve na svijetu. Dva mjeseca poslije su se vjenčali.

Vjenčanje u ljeto 2014. (Foto: Privatni album)
Vjenčanje u ljeto 2014. (Foto: Privatni album)

Promjena kulture, jezika i odvojenost od prijatelja ne pogađaju tako teško ako naučite da odvojeni od svoje zemlje uzimate samo najbolje što vas u konačnici formira, ističe Pedro koji je to prethodno dva puta iskusio, a prvi put već sa 16 godina, kada je u sklopu akademske razmjene učenika godinu dana živio u Californiji. Stoga i život u BiH smatra samo djelićem te svoje životne slagalice.

Potraga za poslom

U učenju bosanskog jezika, koje mu je veliki izazov, pomaže mu svakodnevna komunikacija sa ljudima i daje sigurnost pa se već sada može sporazumjeti u gotovo svim situacijama.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

Ipak, u Sarajevu je doživio kulturološki šok jer već skoro godinu dana ne uspijeva pronaći nikakav profesionalni angažman, čak ni kao volonter.

"Za razliku od američkog i brazilskog društva, koji su otvoreni za volontiranje i doprinos zajednici svih koji imaju vještine i želju da pomognu svojim znanjem, kod nas se to pokazalo kao najveći problem. Kontaktirali smo veliki broj adresa za posao, a Pedro je želio i volontirati kako bi svojim znanjem i dugogodišnjim iskustvom u oblasti kliničke psihologije i REBT terapije doprinio organizacijama koje se bave prevencijom ovisnosti, ali nažalost, to nije dalo nikakve rezultate, tako da je to zapravo najteži segment njegovog boravka ovdje i svakodnevni izazov. Njegova karijera i ambicija najviše trpe...", ističe Lejla.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

Osim toga, došavši iz zemlje koja "na prvu" osvaja pozitivnom energijom svojih stanovnika i pozitivnim pogledom na svijet, Pedra je iznenadilo ponašanje ljudi u Sarajevu.

"Prvo što me pitao kad je došao je bilo zašto se ljudi ne smiju, zašto izbjegavaju slučajni kontakt u svakodnevnoj rutini, zašto nema osmijeha trgovaca, ljudi na šalterima... To je i meni bilo veliki šok kad sam bila u Brazilu jer ljudi tamo imaju nevjerovatnu potrebu za interakcijom s vama na bilo koji način, pa su osmjesi i kontakt očima dio svakodnevnog života", priča Lejla.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

Nakon svega proživljenog, na pitanje da li bi bilo šta mijenjali na svom životnom putu kada bi imali priliku, odgovaraju: "Apsolutno ne. Jedinstven je osjećaj imati mogućnost da uživate u raznolikosti kultura koje svako od nas unosi u naš odnos i koja se ogleda u svakom segmentu života i iskustvima koja smo prošli boravkom u svijetu. Taj jedinstveni osjećaj svakodnevno obogaćuju tolerancija, razumijevanje, prihvatanje različitosti i spoznaja da će svi ovi elementi biti prisutni u vašem životu bez obzira gdje ste, u New Yorku, Rio de Janeiru, Sarajevu ili nekom drugom mjestu na planeti".